UvodGeografski položaj: 45° 19' N
14° 26' E (Greenwich)Zahvaljujući vrlo povoljnom geografskom i geoprometnom položaju iz povijesnih izvora o riječkoj luci saznaje se da je prva luka bila na ušću Rječine te je takvo ušće bilo ujedno i zaklonište ilirskim, keltskim i rimskim brodarima i galijama.
U srednjem vijeku luka je služila za izvoz drva, vune, kože te uvoz ulja, soli. Luka se tada nalazila južnije. Mletačka hegemonija sputavala je razvoj riječke luke sve do dolaska Austrije kao novog pomorskog i trgovačkog gospodara na Jadranu.
Iz dostupne arhivske dokumentacije godina 1481. (VL 132/1979) može se uzeti kao službena godina postojanja luke s obzirom da se tada bilježi pretovar većih količina roba i prvi put spominje postojanje luke Rijeka.
Prepoznati i priznati značajniji dokaz važnosti riječke luke u širem kontekstu europskog gospodarskog razvoja dogodio se 1717. kada je car Karlo VI. proglasio slobodnu plovidbu Jadranom, a 1719. Rijeka dobiva status slobodne luke zajedno s Trstom (Povelja cara Karla VI. iz 1719. kojom gradove Rijeku i Trst proglašava slobodnim lukama).
Nakon izgradnje suvremene Lujzinske ceste (1809), koja je povezivala Rijeku s Karlovcem, lučki je promet zamjetno porastao. U 19. stoljeću, pod mađarskom upravom nakon 1867., luka Rijeka doživljava procvat. Netom prije početka Prvog svjetskog rata, 1913. riječka luka svrstala se među deset vodećih europskih luka.
Rimskim sporazumom 1924. riječka luka podijeljena je između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije. Prva je dobila dobro opremljenu luku, ali bez zaleđa dok je Kraljevina Jugoslavija dobila malu Luku Baross na Sušaku izgrađenu 1894. koja je preuzevši sav promet svoga zaleđa postala glavna luka Kraljevine Jugoslavije. Sustavnim razaranjem krajem 2. svjetskog rata Nijemci su skoro potpuno uništili obje luke.
Potpuno uništena luka, od ukupne dužine obale koja je iznosila 8.056 metara ostalo je pošteđeno samo 904+ metra obale. Oko 50 % skladišnih kapaciteta bilo je neupotrebljivo. Uslijed velikih oštećenja nije se isplatilo popravljati neka skladišta i njihovi ostaci su uklonjeni. Na taj način nestala su skladišta 1, 2, 3 i 4 na gatu Otokar Keršovani (danas De Franceschiev gat), 8, 9, 10 i 11 na gatu Vladimir Nazor (danas Orlandov gat), 23 na gatu Ivo Lola Ribar (danas Bratislavsko pristanište) i 41 na Obali 10. rujan (danas Senjsko pristanište). Od 41 dizalice - (obalne) niti jedna nije bila sposobna za rad. Obnova je započela bez ikakvih tehničkih sredstava i izvježbanih stručnih kadrova. Prvi radovi na obnovi luke 1946. godine bili su za zaštitno zatvaranje riječkog i sušačkog lukobrana, jer je kroz otvore prodiralo more. Prva faza obuhvaćala je popravke oštećenih pristaništa i njihovo osposobljavanje za korištenje. Godina 1947., kao godina osnutka brodarskog poduzeća Jugolinija/Croatia Line, bila je vrlo značajna i za organizaciju luke Rijeka. Rješenjem Vlade FNRJ IV, br. 3458/1 od 4. listopada 1947. godine, oformljuje se poduzeće Luka i javna skladišta sa sjedištem u Rijeci i ispostavama u Puli i Bakru. U cilju racionalizacije i efikasnijih radnih procesa pristupilo se 1948. objedinjavanju gospodarske i upravne funkcije luke tako su lučki kapetan te direktor poduzeća Luka i javna skladišta dobili neposrednog rukovoditelja, generalnog direktora Luke. Generalnom direktoru Luke bili su odgovorni i direktor Transjuga (Transadria) te rukovodioci željezničkih postaja Rijeka i Bakar. Ipak, 1952. dolazi do razdvajanja pomorske uprave od gospodarstva na način da 1. siječnja 1952. svi upravni poslovi iz domene pomorstva prelaze u nadležnost Uprave pomorske oblasti sjevernog Jadrana. U prvih pet godina nakon rata izgrađeno je 2889 metara operativne obale, obnovljeno 29 dizalica i nabavljeno 7 novih te su osposobljena 52 skladišna lifta. Poradi iznimne važnosti luke Rijeka za gospodarstvo Jugoslavije, slijedom sljedećeg desetljeća krenulo se u rekonstrukciju te nabavu suvremene opreme.
U ovom uvodnom dijelu dana je kratka povijest luke Rijeka koju želimo dalje približiti kroz digitalizirana glasila, dakle sljedećih 40-ak godina priču o riječkoj luci dat će otisci vremena na stranicama glasila riječke luke od 1954. do 1990. kada u prosincu s brojem 250 Vjesnika RO Luka Rijeka prestaje izlaziti. U članku „Povodom 30 godina Vjesnika Luke“ objavljenom u Vjesniku RO Luka Rijeka 185/1985. nekadašnji glavni urednik gospodin Kruno Grčić spominje bilten Lučki radnik koji je počeo izlaziti već 1949. Nažalost bilten Lučki radnik nismo dosada pronašli.
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
Urednici glasila riječke luke od 1954. do 1990.Urednik prvog broja Vjesnika Luke iz studenoga 1954. do broja 13/1955. bio je gospodin Kruno Grčić. Od broja 14/1955. do broja 73/1960. i sedmoj godini izlaženja urednik je bio Branko Valjan. Gospodina Valjana na mjestu glavnog urednika nasljeđuje gđa Ljubica Regent. Od broja 1/1964. glavnim urednikom je imenovan gospodin Ervin Debeuc kojeg 1969. nasljeđuje gospodin Zvonimir Juraković. Početkom sedamdesetih na čelu uredničkog odbora opet imamo ženu, glavna urednica Vjesnika Luke postaje Marina Radivojević koju 1976. mijenja gospodin Vladimir Vujnović. Gospođa Branka Kolić postaje glavna urednica 1980., a 1981. zamjenjuje je Josip Silov koji postaje glavni i odgovorni urednik 1982. Dotadašnji višegodišnji odgovorni urednik bio je Ivan Pilepić. Od 1985. pa do 1990. glavna i odgovorna urednica je bila gospođa Branka Kolić.
Tekstove priredila Dolores Markotić
VJESNIK LUKE: ORGAN PODUZEĆA LUKA I SKLADIŠTA ─ RIJEKA
VJESNIK LUKE: GLASILO ZAJEDNICE LUČKIH PODUZEĆA ─ RIJEKA
VJESNIK LUKE
VJESNIK LUKE: LIST ZAJEDNICE LUČKIH PODUZEĆA RIJEKA
VJESNIK LUKE: LIST PODUZEĆA LUKA RIJEKA
INFORMACIJE: LUKA RIJEKA
VJESNIK LUKE: LIST PODUZEĆA LUKA RIJEKA
LUČKI VJESNIK: LIST LUKE RIJEKA I PRISTANIŠTA SR HRVATSKE
LUČKI VJESNIK: INFORMATIVNI LIST RO LUKA RIJEKA
VJESNIK RO LUKA RIJEKA